Ova tura donosi nevjerovatne pejzaže bez mnogo napora – idealno za sve one koji vole avanturu, ali ipak nisu spremni na ozbiljnije ekspedicije.
Prvi koraci: Lagano zagrijavanje
Staza kreće nekoliko stotina metara ispod ugostiteljskog objekta “Momčilov grad”. Put kreće blago uzbrdo, kroz livade koje podsjećaju na one iz bajki, uz blagi miris borove šume.
Raskrsnica: “Da li idem lijevo ili desno? Hm, jezero ili vrh?”
Relativno brzo, doći ćeš do prve velike dileme ove ture: krenuti lijevo, prema Jablan jezeru, ili desno, prema vrhu Crvene Grede? Ako kreneš lijevo, čeka te opuštenih dvadesetak minuta hoda do predivnog planinskog jezerceta. Savršeno mjesto za odmor, meditaciju, ili eventualno – ako si hrabar – brčkanje u ledenoj vodi. Jablan jezero izgleda kao nešto iz slikovnice, a refleksije okolnih brda na njegovoj površini sigurno će te natjerati da posegneš za kamerom.
Ali, ako izabereš desni put (ispravni u ovom slučaju), sigurno se nećeš pokajati. Iako je staza jasno označena i prati rub masiva, uspon postaje malo ozbiljniji. Na svakom koraku sve se više otkriva ljepota durmitorskog masiva, a Jablan jezero koje si maloprije mogao obići sada se pruža u punoj ljepoti ispod tebe. Počinješ se pitati: “Zašto uopšte idem na vrh kad ovdje imam savršen pogled?” Odgovor je jednostavan – vrh nudi još bolji prizor!
Vidikovac: “Da li sam stigao? Oh, ne, ovo je samo početak…”
Nakon nekih stotinu metara hoda, staza te izbacuje na prvi pravi vidikovac. Pogled na Jablan jezero, čitav masiv Crvene Grede, Jezersku visoravan i čak daleki Žabljak. I da, ne zaboravi vodu prije nego što kreneš, jer na stazi nema česmi niti planinskih izvora.
Uspon: “Ok, ovo je mrvicu ozbiljnije!”
Nakon što te ljepota pogleda raznježi, vrijeme je da nastaviš dalje. Sljedećih 1,5 do 2 kilometra staza vodi uz rub Crvene Grede, krivudajući kroz borove, koji se ovdje prilagođavaju oštrim uslovima, pa izgledaju kao mali, krivi, ali tvrdoglavi vojnici prirode. Na trenutke će ti se činiti da staza vodi pravo u oblake.
Što bliže dolaziš vrhu, to staza postaje zahtjevnija. Iako nije potrebna tehnička oprema, dobro bi bilo da obuješ kvalitetne planinarske cipele, jer kameniti tereni i vjetar koji te može “pomilovati” pri vrhu ne čine ovaj dio šetnje posebno jednostavnim. Nije to ništa što prosječan planinar ne bi mogao savladati, ali ne bi bilo loše da se fokusiraš dok koračaš uz liticu.
“Na vrhu: ‘Pogled za koji vrijedi svaki korak!'”
Nakon oko dva i po sata uspona (mada, uz pauze, ovo može potrajati i duže), stižeš na vrh Crvene Grede.. Pred tobom se otvaraju spektakularni pogledi koji se protežu preko cijele durmitorske visoravni. U jednom trenutku možeš vidjeti Savin kuk, Šljeme, Bandijernu, Međed, Minin bogaz, Bobotov kuk, Bezimeni vrh, Planinicu i Ljubišnju – impresivna imena koja sada imaju lica. A tu su i kanjoni Sušice i Tare, dok se u daljini ukazuje Zminje jezero, Crno jezero i Žabljak.
Preporučujem jaknu na vrhu, traku ili kapu, čak i u toplijim mjesecima, zna da bude jak vjetar često.
Zaključak: “Nagrada za ovaj uspon je nezaboravan pogled koji se teško opisuje riječima. Moraš ga doživjeti!!”
Crvena Greda je tura koja će ti pružiti više nego što si očekivao. Nije potreban ozbiljan planinarski trening – uz dobru obuću i pažnju, uspon od manje od 300 metara nadmorske visine nije nešto što prosječna, zdrava osoba ne može savladati.
Ono što te na kraju očekuje je jedinstvena nagrada – pogled na neukrotivu ljepotu Durmitora koji se pruža u svim pravcima. Bez obzira na to jeste li iskusan planinar ili neko ko želi osjetiti planinski duh po prvi put, Crvena Greda će ti omogućiti da doživiš prirodu u njenom najveličanstvenijem izdanju.
Još jednom napomena: nemoj zaboraviti vodu – Žabljak je posljednja stanica za hidrataciju!
